Užitak je bio sjediti u veronskom kazalištu Teatro Nuovo i slušati službenog spikera kako među dvadesetak zborskih skupina proglašava tri koje su skupile najviše bodova. I to sve tri iz Hrvatske! A momci iz klape Cambi ipak su bili prve zvijezde natjecanja što je potvrdila i posebna nagrada žirija za najbolju izvedbu.

Ovacije! Prava je to, ali ne i jedina riječ, kojom bi se mogao opisati nastup hrvatskih predstavnika na devetom Međunarodnom natjecanju pjevačkih zborova što je protekloga vikenda završeno u Veroni. Iako "ovacije" i nisu baš neki opisni pridjev, riječ je to kojom se najbolje može shvatiti kakav su dojam ostavili ovdašnji zborski ili bolje reći klapski pjevači na talijansku publiku, ali i na konkurentske skupine koje nisu skrivale oduševljenje što su upoznale savršenstvo autohtonog dalmatinskog glazbenog izričaja. Klape Cambi iz Kaštel Kambelovca, Luka iz Rijeke, Cesarice iz Zagreba, pa i dječji zbor (više klapa) Bepo iz Omiša nisu bili samo, kako se to uobičajeno frazerski kaže, dostojni predstavnici svoje domovine nego su doslovno do nogu potukli uistinu sjajnu konkurenciju. Užitak je bio sjediti u veronskom kazalištu Teatro Nuovo i slušati službenog spikera kako među dvadesetak zborskih skupina proglašava tri koje su skupile najviše bodova. I to sve tri iz Hrvatske!

No, koliko god su Cesarice pod nepogrešivim vodstvom Bojana Pogrmilovića gotovo posramile (ovo je preteška riječ samo za one koji nisu bili nazočni natjecanju) sve ostale ženske izvođače stvarajući svojom savršenom izvedbom jedinog ozbiljnijeg protivnika u riječkoj Luci, te koliko god su omiški klinci osvajali svojim šarmom (na šaljivu pjesmu Jidri Pere nitko ne može ostati ravnodušan), ali zahvaljujući voditeljici i učiteljici Terezi Čečuk i zadivljujućom pjevačkom spremom, tako su momci iz klape Cambi ipak bili prve zvijezde natjecanja što je potvrdila i posebna nagrada žirija za najbolju izvedbu. A među njima, pak, neka mu dopuste kolege, broj jedan je bio Špiro Jurić, fantastični prvi tenor koji je, iako nerijetko i sam nezadovoljan vlastitom izvedbom, doslovno na aklamacije tjerao prepuno veronsko kazalište. "Jeste li čuli kako san falija?", govorio bi samozatajni Špiro dok bi ga domaćini, ali i suparnički prvi glasovi tapšali po ramenima. Možda je suparnički malo preteška riječ jer se ipak radi o Festivalu kojemu je druženje, a ne natjecanje prvenstvena namjera što je najbolje potvrdio i završni nastup u predivnoj veronskoj areni kada su na impresivan način svi sudionici četverodnevnog natjecanja, pretvorivši se u jedan veliki zbor (oko dvije tisuće ljudi) i bez imalo uvježbavanja, izveli Verdijev Va pensiero.

Koliko se Cambi dopao Veronesima, najbolje je odmah po završetku natjecanja svjedočila slika sa središnjega gradskoga trga. Piazze Dante, kada su na traženje okupljenih Kaštelani improvizirali mali koncert još jednom oduševivši prisutno mnoštvo. A ako se netko razumije u pjevanje, onda su to svakako stanovnici grada ljubavnika, ali i grada u kojem se svakoga ljeta održava jedan od najpoznatijih svjetskih opernih Festivala. Vaš reporter je stekao dojam, da je kojim slučajem satnica organizatora (neumorni domaćin Josip Ganza je vrijedno pazio da ne zakasnimo ni na jedan od nekoliko ugovorenih nastupa od kojih je posebno bio dojmljiv onaj na tisuću metara nadmorske visine u Santa Anni) bila barem malo fleksibilnija, da bi "kambisti" još uvijek stajali ispod volta Piazze Dante i pjevali. I ne bi im bio nikakav problem- publika ih obožava, a reporter im je nepresušan.

Poznavatelji klapskoga pjevanja znaju da dobar tenor puno znači jednoj klapi, ali isto tako znaju da de klapa koja ima samo tenora i ništa više ili jako malo ostaloga- neće daleko. Stoga svakako uz maestralnog Špira treba treba spomenuti jednako dobre (reklo bi se kotačići bez kojih se ne može, ali di ćeš onakve ljudine nazvat kotačićima) druge tenore Željana Smoju, Duška Britvića i Jozu Delaša (čovjek zadužen za marketing klape), baritone Tea Kapova, Petra Milana i Emila Karuzu, te basove Joška Matkovića, Mira Trgu i Antu Nikolića. I, naravno, Grgu Studina koji, kako se to kaže, iz opravdanih razloga nije mogao sudjelovati u ovom povijesnom uspjehu kaštelanskog pjevanja. Na kraju, iako to i nije baš u redu, spomenimo Rajmira Kraljevića, smirenog maestra, voditelja klape koji se na tu funkciju vratio protekle godine nakon što je Cambi na Omiškom Festivalu za pola boda izgubio prvo mjesto. "Nezasluženo!", još uvijek tvrde očevici. "Ne! Fortunal je bio bolji" odvraćaju korektni "kambisti" nadajući se kako će ove godine na ušću Cetine žiri ipak biti "njihov". A onda će valjda i osmijeh osnivača i dobrog duha klape Tonija Perišina biti još veći i glasniji.

Vinko Vuković

Slobodna Dalmacija (četvrtak, 23. travnja 1998.)