|
Festivalski
katalog, kojeg imate u ruci, može se sadržajno podijeliti
na tri dijela, a predstavlja u svojoj cijelosti osvrt na
ukupna kulturna događanja uokvirena XXIX. Festivalom dalmatinskih
klapa Omiš '95. Samo natjecanje klapa predstavlja okosnicu
događanja druge polovice mjeseca srpnja, ali su programski
sadržaji, posebice u zadnjih pet godina, uvelike nadrasli
klapsko a cappella natjecanje uz dužno uvažavanje izbora
koji umjetnički korespondira s širokom oblasti, a mogli
bi je uvjetno nazvati: glazbena kultura Hrvatske.
Počesto
je teško pretpostaviti kakve će posljedice izazvati određena
odluka, odluka o pojedinoj promjeni više godina korištenog
modela, jer jednostavno nije moguće s potpunom izvjesnošću
predvidjeti reakciju terena, slušateljstva, medija, a odluke
o promjenama donose se na osnovu procjene stanja u jednom
trenutku koji onda već iduće godine postane "novi trenutak"
i tako redom. Međutim, možemo bez kompleksa ustvrditi kako
su potezi na spomenutom segmentu promjena u zadnje vrijeme
vučeni dosta promišljeno, jer ne samo da omiški Festival,
iz dana u dan, poprima obrise kulturne manifestacije koja
značajno prelazi okvire uobičajene za tzv. male gradove,
već je toliko medijski i kulturološki praćen da postaje
okupljalište najeminentnijih stručnjaka iz oblasti glazbe
(etnomuzikologa, skladatelja, glazbenih pedagoga, teoretičara,
harmonizatora i slično) koji na Omišu vide mogućnost svog
djelovanja.
Ima
doduše i jedna grupa tzv. "zaljubljenika" u klapsku
pjesmu, a takvih je nažalost dosta okupljenih u Splitu,
koji i dalje vjeruju kako je prioritet u lokacijskoj povezanosti
s krajem, u nekakvoj prirodnoj nadarenosti kojoj zanat,
dobiven kroz višegodišnje institucionalizirano školovanje,
samo šteti udaljavajući ga od korijena baštine. Naravno,
da je sasvim izvjestan razlog takvog zagovora, ali je isto
tako neprijeporno da Festival dalmatinskih klapa Omiš ne
može svoje programe, na kraju XX. stoljeća, graditi na maglovitim
izljevima emocija koje nemaju znanstvenu utemeljenost. Na
kraju krajeva rezultati postignuti u zadnje vrijeme, posebito
kada je riječ o Festivalskoj organiziranosti i izdavačkoj
djelatnosti, nedvojbeno iskazuju racionalnost programskog
usmjerenja koja ne samo da nije zapala u mirne vode raznih
dilema: kako sutra?, već otvara toliko novih mogućih istraživanja
i projekata da se više pažnje mora posvetiti strpljivosti
nego iznalaženju i provjeravanju teza.
Dogodine
Omiški Festival obilježava 30. obljetnicu utemeljenja, a
to je svakako trenutak za obračun učinjenog, za osvrt na
prijeđena tri desetljeća razvoja dalmatinske klapske pjesme.
Velik je to zadatak pa i moment za jedan dobro i duboko
promišljen simpozij o dalmatinskoj klapskoj pjesmi koji
bi direkcija htjela organizirati u rano proljeće 1996. godine.
Mogli bi kazati kako su pripreme za taj susret glazbenih
stručnjaka okupljenih oko Festivala započele okruglim stolom
u crkvici sv. Vida na Kliškoj tvrđavi 24. srpnja 1995. godine
u okviru susreta "Klape na Klisu" i da će izvjesno
direkcija, odmah nakon ljeta, programski osmisliti taj projekt.
Bit će pozvani odista svi oni za koje se smatra da mogu
doprinijeti što širem pristupu zadane teme.
Osobno
mislim da je najveća vrijednost očitovana u radu zadnjih
Festivala u činjenici što se Omišu seriozno vraćaju ili
priključuju takvi glazbenici kao što je dr. Jerko Bezić,
dr. Ruben Radica, prof. Frano Parać, maestro Petar Bergamo,
prof. Eduard Tudor, dr. Petar Zdravko Blajić, dr. Miljenko
Grgić, Miho Demović, dr. Lovro Županović, prof. Josip Mirošević
i mnogi drugi koji uz umjetničkog ravnatelja dr. Nikolu
Bublu predstavljaju odista impozantnu skupinu glazbenika
koja će imati snage i mudrosti uvesti Festival dalmatinskih
klapa Omiš (lokacijski) u Europu, a (vremenski) u XXI. stoljeće.
U
ovom tekstu neću nabrajati manifestacije, likovne izložbe,
koncerte, nastupe brojnih gradskih i narodnih glazbi, goste
glazbenike iz inozemstva i druge prezentacije izdanja i
slično koje obogaćuju i oplemenjuju klapske Festivalske
dane Omiša, jer je sve to najvećim dijelom zabilježeno tekstom
i fotografijom. Tek toliko da se ne ponavljam. Ali ima jedna
misao, jedna ideja narasla u zadnjim godinama koje su istakle
sintagmu "Omiško kulturno ljeto" (lani 94. a ove
godine 95.), naslov koji ima svog dubokog opravdanja. No,
međutim, ovaj naslov iritira do nemogućnosti šutnje jedan
novi projekt koji je rođen upravo iz situacije rata na ovim
našim prostorima. Naime, izostanak turističke sezone zadnjih
godina, financijska neimaština u sredinama koje više nisu
u stanju raditi sami svoje, svak za sebe, kulturne ljetne
programe, otvorile su široka vrata suradnje gradova i sredina
na ovim prostorima istočne obale hrvatskog Jadrana.
Može
nekome izgledati pretenciozno, ali sam siguran da Ministarstvo
kulture Republike Hrvatske jednostavno mora preuzeti na
sebe projekt usaglašavanja kulturnih ljetnih programa u
narednim godinama, bez ikakvih strahova da bi to moglo postati
direktiva. I dalje bi se pojedine sredine usmjeravale na
projekte i sadržaje koje korespondiraju s njihovim kulturnim
i sociološkim miljeom, a Ministarstvo bi na globalnom planu
moglo i organizacijski, a posebito financijski, učiniti
puno da na hrvatskom Jadranu u ljetnoj sezoni bude više
kvalitetnih kulturnih predstava, izložbi, koncerata, prezentacija,
susreta i slično.
Znamo
za neuspjele pokušaje suradnje dvaju najvećih kulturnih
ljeta Dubrovnika i Splita, znamo za razna tumačenja koja
opravdavaju pristup usitnjavanja programa, jer za sve je
moguće, a nekad i korisno, pronaći pravi "razlog".
Međutim, imamo divnih i racionalnih iskustava zemalja, daleko
bogatijih od naše napaćene i osiromašene Hrvatske, koji
nam mogu poslužiti kao primjer. Opet dolazimo do našeg Ministarstva
kulture koje se jednostavno ne može oglušiti o taj (prioritetni)
zadatak na kojem će svi kulturni radnici države ali i svo
građanstvo i gosti, procijeniti da li je Ministarstvo položilo
ispit. Krupan je to zadatak, ali samo površno gledano, jer
neke se bolesti mogu liječiti aspirinima, neke antibioticima,
a za neke je neophodan kirurški nož. Pa gospodo, postavite
dijagnozu, odredite terapiju a svi ćemo vrlo brzo znati
rezultate postupka.
Moramo
se na kraju zahvaliti na podršci Kruni Peronji županu splitsko-dalmatinskom,
pokrovitelju i ovog XXIX. Festivala, gradonačelniku Omiša
gospodinu Milanu Roščiću, Ministarstvu kulture Republike
Hrvatske, te svim pokroviteljima nagrada, domaćinima večeri,
sponzorima i donatorima koji su potpomogli održavanje Festivala,
klapskih i kulturnih projekata koji nikada nisu bili toliko
bogati u Omišu kao ove godine, pa time i nikada skuplji.
Dakle, ništa ovo ne bi bilo moguće organizirati bez njihove
pomoći i njihova razumijevanja i prosudbe kako je investiranje
u kultutu, najbolje investiranje. Mi u Festivalu se iskreno
nadamo kako su svi oni zadovoljni zbog načina na koji smo
trošili njihov novac, kako su članovi klapa bez zamjerke
prihvatili ocjene stručnog ocjenjivačkog zbora i publike
i njihovih predstavnika, kako su novinari raznih medija,
imali na vrijeme sve potrebite informacije; iskreno se nadamo
da svi vi iz Omiša ljeta 1995. godine nosite samo lijepe
uspomene.
Na
nama je da vam se od srca zahvalimo na potpori i da nakon
finalne večeri 29. srpnja započnemo s pripremama jubilarnog
XXX. Festivala dalmatinskih klapa Omiš '96.
|
