|
 U
drugoj polovici srpnja prošle godine, dakle prije godinu
dana, predstavljajući javnosti Zbornik dalmatinskih klapskih
pjesama (drugi svezak) dr Petar Zdravko Blajić izrekao je,
prema vlastitoj tvrdnji, »heretičku želju«: Bilo bi lijepo
da nas Festival u Omišu negdje dogodine u ovo isto vrijeme
iznenadi trećim sveskom Zbornika. Umoran od sastavljanja
i priređivanja Zbornika II, priželjkujući dugi odmor od
»muka« koje mi je nanio, od pisanja teksta, analiza, korektura...
do dugih boravaka u tiskari spomenute riječi ovog fantasta,
uglednog hrvatskog glazbenog djelatnika, mog starog znanca
i prijatelja, držao sam dijelom njegova dobrog odgoja, izgovorene
tek onako radi dinamike same promocije. No, poslije će se
pokazati, na svu sreću, da tako nisu razmišljala gospoda
iz direkcije Festivala, direktor Leonard Pivčević i tajnik
Mihovil Popovac.
Odmah
sam dobio zadatak: napraviti Zbornik III do slijedećeg XXVI
Festivala Omiš 92. Smatrajući dobivenu zapovijed tek na
zatomljenim zanosom prouzrokovanog netom uspješno završenim
Festivalom, otišao sam u Beč pretpostavljajući planove oko
Zbornika III svojoj stručnoj ekskurziji i orguljama u »hrvatskoj
crkvi« AM HOF. Nedugo zatim stručna zauzetost odvela me
do glasovitog Hrvata profesora dr. Radoslava Katičića, predstojnika
Instituta za slavistiku pri Univerzitetu u Beču. Doktoru
Katičiću u znak pažnje, za njegovu blagonaklonost prema
meni, odnio sam mu na poklon nešto etnomuzikoloških knjiga,
novijeg datuma, iz domovine. Među njima bio je i Zbornik
dalmatinskih klapskih pjesama II. Njegova soba u zgradi
Instituta bila je pretijesna da primi sve zainteresirane.
Nazočni su bili njegovi asistenti, njegove kolege bliskih
struka. Ugledavši Zbornik II dopustio je sebi da nas ostavi
pola sata u tišini koju smo otrpjeli zahvaljujući »bečkoj
školi«. Listao je Zbornik II, čitao napomene i analize...
Onda je onako dobronamjeran, uzbuden i sretan, svojim austrijskim
kolegama temperamentno i zadovoljno pokazivao što je moguće
napraviti u Hrvatskoj. Ponosno je zatražio primjerak za
biblioteku Instituta za slavistiku i ponovno me, ovaj put
nekako drugačije, upoznao s bečkim doktorima i docentima
(držeći me autorom Zbornika II), predstavljajući me hrvatskim
znanstvenikom. Dakako da sam mjesto u projektu koji se bavi
folklorom u urbanim sredinama, točnije u rriom slučaju folklorom
u gradu Beču već bio osigurao. No odluka moja bila je sasvim
nepredvidljiva.
Trebalo
je natrag u domovinu napraviti Zbornik III. Naime, sjetio
sam se riječi don Zdravka Blajića prilikom promocije Zbornika
II: »... Trebaju nam kalašnjikovi ali i zbornici. Boji se
neprijatelj i ovog Zbornika, zato je značajno, i hvala našem
Saboru što je pokrovitelj ovogodišnjeg Festivala i sufinancijer
ovog Zbornika.« A rat je bio započeo. Gospoda Pivčević i
Popovac mislili su ozbiljno - tek mi je tada to postalo
jasno. Blajićeva »heretička« želja više nije bila tako daleko
od ostvarenja.
Bilo
je, doduše, i kratkotrajnih kriza u pripremi Zbornika III.
Svakojakih. Medutim, različiti su impulsi podgrijavali naš
Festivalski entuzijazam: stručni, domoljubni, umjetnički...
Konkretno meni je jedan događaj uklonio i ono malo sumnje
u pozitivnu realizaciju projekta glede njegova stručnog
i društvenog opravdanja. Poslali smo JAZU, odnosno sada
HAZU, Razredu za muzikologiju prva dva zbornika (pouzećem)
. I zamislite, ta institucija vraća Festivalu oba zbornika
s obrazloženjem da nemaju financija za platiti, a radilo
se od svega 3 tisuće HRD. Dotični »laboratorijski« muzikolozi,
službenici zavoda, neharno su se ponijeli prema, dodao bih
i pomalo nemoralno, prema glazbenom izričaju velikog dijela
Hrvata s područja južne Hrvatske. Povijest se ponavlja.
Mislim na odnos. Pa i Bersina je Zbirka narodnih popjevaka
(iz Dalmacije) 18 godina čekala da je JAZU tiska. Načinila
je to Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti 1944. godine.
Svi znamo za renome koje danas uživa Bersina zbirka, jasno
uz sve nedostatke. Dakako u ovom slučaju moguće su analogije
s navedenim malim »incidentom« u svezi Zbornika I i II.
Moj subjektivni pristup očitavanja mogućih analogija posljedovao
je napokon čvrstom odlukom da stručni posao oko pripreme
Zbornika II za tisak privedem kraju u najskorije vrijeme.
Ali same želje nisu bile dovoljne da se Zbornik III podastre
narodu, a posebice stručnjacima.
Realizacija
ovakove ideje mnogo košta. Dapače, za nas dijelom fantaste
koji smo samo jednom nogom na zemlji (namjerno ili nenamjerno,
svejedno) radilo se pomalo o »zemlji čudesa«. Stoga, držim,
da nije bilo uistinu čudotvoraca koji su iznašli materijalna
sredstva da se Zbornik III tiska, cijeli moj posao ostao
bi samo neostvaren san.
Sve
drugo, Zbornik dalmatinskih klapskih pjesama (treći svezak)
reći će vam sam. Dakako zato je potrebno da ga imate, da
ga listate, da ga koristite, da ga kudite ali i da ga tetošite.
Tolle, folle, legge et canta jer ne živi čovjek i čovječanstvo
samo o kruhu nego od primjera dobrote i ljepote iskazane
i kroz pjesmu: rekao bi don Petar Zdravko Blajić: i kroz
klapsku pjesmu.
|
