|
Ovaj
omiški Festival divna je stvar. On je briga, velika briga,
i ponos Omiša. Omiški Festival pazar je lijepe glazbe, naše,
naše glazbe, ovdje začete, ovdje rođene i ovdje gojene i
življene. Mogu prilike učiniti da ona i životari neko vrijeme,
da bi onda opet kao feniks ptica iz pepela svoga perja izletjela
živa, mlada, mlađa, življa izletjela, odlepršala i razletjela
se širom Lijepe naše, i tamo daleko gdje su naši, na sva
četiri vjetra, preko sedam brda i dolina; ne samo sedam,
nego sedam puta sedam, preko jednog i svih oceana. Past
će pisma, ova, bolje ovakva i u Barceloni ovih dana.
Mali
Omiš, bogat kamenom i vodom, bogat prošlošću, a bogme i
budućnošću, postao je metafora, paradigma raspjevane mladosti,
postao je i izazov. Tko je jednom nastupio u Omišu ostaje
mu za cijeli život draga uspomena, sjećanje sa jakom željom:
da je još bar jednom.
Svaki
Omiški Festival za sebe je jedna cjelina, jedna slika u
formi mozaika, u koju, u koji, mnogi znani i neznani ugrađuju
svoj kamenčić i pridonose ljepoti njegove cjeline.
Ovogodišnji
Festival je divna fresko slika i mozaik. Kao što se na freski
boja upije u žbuku i s njom je nedjeljiva cjelina tako se
je ove godine uz omiški kamen oštrac, uz i u, u njega, upila
pjesma, melodija, harmonija, solo i akord, sotto voce, mezza
voce, canto aperto, canto robusto, sve je to postalo s Mosorom,
Prikom, Mirabellom, Cetinom i Jadranom jedna, više nedjeljiva
cjelina.
 Omiški
Festival, ovogodišnji omiški Festival je divan mozaik, slika
u nastajanju. Iako nije dovršena, vidimo joj, naziremo joj
cjelinu; siluete i konture svaki dan su sve ispunjenije,
svaki dan su sve životnije, punije. Jedan kamenčić, tek
uz drugi kamenčić, u mozaiku dobiva svoj
smisao, a tek u cjelini slike dobiva svoj puni
smisao. I zato i nastup Orkestra Hrvatske ratne mornarice,
ceremonijal otvaranja i dodjeljivanja plaketa za sudjelovanje
i posebnih za jubileje, i zato klapska misa na Skalicama
i prezentacija jedne knjige o glazbi i jedne glazbene zbirke,
i večeras druge glazbene zbirke i zato izložba o ranjenom
prijatelju gradu Zadru i svirka mladih dujmovaca iz južnohrvatske
metropole, pa svaka klapa, svaki njezin voditelj, svaki
njezin pjevač, sve to, i toliko još toga već đogođenog i
in fieri , u događanju, čini ovogodišnji Festival svima
nama dragim, lijepim, starim a tako novim, obnovljenim,
pomlađenim, istim a tako drugačijim od drugih. I što bismo
Omiškom Festivalu zaželjeli nego, kako su stari latinci
govorili neka bude ovakav i uvijek mnogo bolji - ad multos
annos; to bi isto u svom crkveno-staroslavenskom jeziku
istočna liturgija rekla - na mnogaja i blagaja ljeta, sótvori
Gospodi!
 Protagonist,
nezaobilazni protagonist, gotovo kao nepomična svetkovina,
tolikih Omiša svakako je vjerni, vrijedni, samozatajni i
tihi Duško Tambača. Toliko je prisutan u Omišu, na Omišu,
da bi, kad bismo iščeprkali njegove kamenčiće koje je ugradio
u mozaik Festivala, Festival bi ostao bitno nagrđen, gotovo
neprepoznatljiv. Duško je ostavio dio sebe, značajni dio
sebe najljepših svojih godina u Omišu ili za Omiš, bilo
da je u Omišu pjevao, za Omiš tolike i tolike klape spremao,
a ove godine i dvije omiške klape »Smilje« i »Omiš«; za
Omiš skladao, a toliko zapisanog, sabranog i obrađenog ovdje
je oživljeno i živi u pjevanju klapa muških i ženskih koje
sam Duško i sada vodi i drugi vode. Uz Fia, Magdića, Stipišića,
Bublu i još neke druge, najčešće spominjano ime je Duška
Tambače. Uz promjene koje je u svom radu doživljavao, preživljavao,
u svom rastu i sazrijevanju, on je bitno ostao on; svoj,
prepoznatljiv, u načinu skladanja, u načinu obrade i u načinu
pripreme zbora, klape. Tambačin rad je priznat i poznat.
Priznat tolikim nagradama i poznat tolikim pjevačima kojima
pjesma, ova naša pjesma, klapski obojena, život znači.
Dio,
tek jedan mali dio iz bogatog opusa skladanog u žanru dalmatinskog
klapskog pjevanja, iz opusa Duška Tambače, donosi drugi
svezak notnih primjera u Festivalskoj ediciji »Leut«. Prošle
nedjelje ovdje smo prezentirali zbirku skladbi Krešimira
Magdića, a ako Bog da, do finalnog ovogodišnjeg Zbogom i
doviđenja bit će još prezentacija. U tome je ovogodišnji
Omiš, svoj, uporan, žilav i respektabilan u Splitu, Zadru,
Rijeci, Osijeku i Zagrebu.
O
samom autoru, uz pojavu čije zbirke skladbi govorimo, ne
bih govorio da ne povrijedim njegovu samozatajnost i skromnost.
O njemu sam napisao u zbirci koju evo predstavljam i koju
sam uredio. Nadam se da ćete je nabaviti i da ćete u napisu
o njemu boljega upoznati i da ćete ga najbolje upoznati
slušajući i pjevajući njegove skladbe.
U
ovakvoj zgodi čestitamo za ovu zbirku, prošlu i što nas
još ovih dana čeka, čestitamo Direkciji Festivala dalmatinskih
klapa, direktoru gospodinu Leonardu Pivčeviću, duši svih
Festivalskih zbivanja gospodinu Mihovilu Mići Popovcu i
uredniku edicije »Leut« i umjetničkom direktoru Festivala
dr. Nikoli Bubli, svoj, kako se to danas kaže, logistici
Festivala svoj i u njoj svakome.
Stari
su imali izreku: vivat sequens. Dok čestitamo ovoj zbirci,
odnosno autoru, živio slijedeći, a notnoj ediciji »Leut«,
odnosno čitavom Festivalu želimo: vivat, crescat, floreat!
Neka živi, raste i cvjeta. Živjeli. Hvala!
|
