|
U prošlom broju časopisa "Bašćinski glasi", a povodom
70 godina života, Mo DINKU FIU, njegovom životu i radu, dirigentskom,
skladateljskom i sveukupnom glazbenom djelovanju posvećeno je
dvadesetak stranica. Uz iscrpan popis njegovih autorskih radova
koji obuhvaćaju vlastite skladbe, te harmonizacije i obrade
narodnih napjeva na tom mjestu data je i bibliografija harmonizacija
i obrada tradicionalnih dalmatinskih klapskih napjeva prema
regijama odnosno abecednom redu mjesta zapisa u okviru pojedine
regije. Bila je to najava nove zbirke koja je ove 1995. godine
i realizirana, a pod naslovom IZVORNE DALMATINSKE PJESME abecednim
redom regije mjesta zapisa ZA MUŠKE KLAPE ILI ZBOROVE. Izdavač
je S.K.U.D. "I. Goran Kovačić", a recenzenti su dr.
Jerko Bezić, dr. Nikola Buble i mo. Ljubo Stipišić. Veći dio
radova već je objavljen u raznim prethodnim izdanjima što je,
pretpostavljam, razlog nevelikoj nakladi od 100 komada. Sam
autor je notografirao sve primjere, vrlo korektno i pregledno,
pa je zbirka formatom i izgledom prihvatljiva za rad onih kojima
je i namijenjena. Ista zbirka napravljena je i u manjem formatu,
prikladnom za sve ostale koji se bave klapskom pjesmom prvenstveno.
Zbirka
obuhvaća autorove obrade 144 izvorne dalmatinske pjesme. Najveći
broj pjesama zapisao je sam autor i to u rasponu od gotovo pedeset
godina. Uz autora zbirke kao zapisivači naznačeni su i dr. Nikola
Buble (4 pjesme) i Marko Rivijera (6 pjesama). Nižu se pjesme
prema regijama, odnosno mjestima gdje su zapisane: Dubrovnik
(10 pjesama), Hvar (34 pjesme), Korčula (66 pjesama), Lastovo
(7 pjesama), Mljet (10 pjesama), Split (1 pjesma,), Šibenik
(2 pjesme), Šolta (3 pjesme), Trogir (4 pjesme), Vis (4 pjesme),
te po jedna pjesma iz Bribira i Zagreba. Prema vrsti napjeva
najbrojnije su one pjesme koje pripadaju tradicionalnoj dalmatinskoj
klapskoj pjesmi. Uz njih nalazimo pjesme sa elementima talijanske,
odnosno šire mediteranske melodike, crkvenog pjevanja, obilježjima
komponirane pjesme porijeklom iz šire unutrašnjosti ili pjesme
šlagerskog prizvuka koje se izvode poput klapskih pjesama. Prema
načinu oblikovanja napjeva primjeri su građeni na jednostavnoj
harmonizaciji ili nešto razvijenijoj, a dio primjera pripada
tipu obrada.
Popisna
lista uz naziv pjesme donosi za svaku pjesmu mjesto zapisa,
trajanje pjesme, ime kazivača, te godinu kada je autor obradio
pjesmu. Za poneke pjesme, gdje je, pretpostavljam, od zapisa
do obrade prošao veći broj godina, autor naznačuje obje godine.
Tako za pjesmu BORU MOJ ZELENI III stoji daje zapisana 1950.
godine, a obrađena 1991. godine. Vidljivo je daje prvu pjesmu
SJELA DJEVA POKRAJ MORA I autor zapisao u Dubrovniku te obradio
davne 1943. godine, da je kazivao Slavko Barbir i da traje 2.37
minuta. Pjesma koja nosi najsvježiju godinu obrade (1992) je
O MORE DUBOKO, prema zapisu Jakova Gotovca. Svakako je potrebno
istaknuti da vremenski raspon zapisanih pjesama od gotovo pedeset
godina daje zbirci izrazitu dokumentarnu vrijednost. Teško da
bi se našao još koji zapisivač koji je kroz tolike godine tražio,
obilazio i zapisivao dalmatinske pjesme.
Kroz
rubriku imena kazivača niže se preko četrdeset imena, od kojih,
vjerojatno, veći broj njih nije više na životu. Sigurno je da
su jedino na ovaj način, zahvaljujući Mo Fiu, mnoge dalmatinske
pjesme sačuvane i predstavljaju izuzetno značajnu, a bogatu
folklornu građu. Višeglasno oblikovane na klapski način pripremljene
su za izvođenje današnjim klapama, odnosno zborovima.
Na
kraju zbirke priložena je popisna lista prema abecednom redu
početnih stihova, odnosno naziva pjesama, uz ponovljene naznake
mjesta zapisa, trajanja, imena kazivača, godine obrade te uz
dodani redni broj pjesme iz prve liste.
Ljepota
izvornih dalmatinskih pjesama leži u njihovoj melodioznosti,
jezgrovitosti, bogatstvu emocija, raznolikosti ugođaja, te specifičnom
oblikovanju višeglasja. Maestro Dinko Fio na majstorski način
znade sve te karakteristike u potpunosti uvažiti i u potpunosti
sagledati. Proniknuti u sadržaj svake pojedine pjesme i oblikovati
je primjereno njenom karakteru, njegova je odlika. Upravo interpretaciji
Fio daje poseban značaj pa nastoji istaknuti svaki detalj koji
tome doprinosi čime i pjesme u njegovoj obradi imaju specifičan
zvuk. Obrade se čine jednostavnima, one su uvijek u okviru ustaljenih,
osnovnih zakonitosti dalmatinske pjesme kako kroz harmonijske
pomake, tako i u načinu oblikovanja akordičkih sklopova homofonog
sloga. Međutim, uvijek je prisutna autorova sloboda da obradu
dotjera, osmisli je, na poseban način razradi i tako učini stilski
i autorski prepoznatljivom. Tome doprinose postupci kojima se
češće koristi. Na prvi pogled jednostavne, bliske izvornom predlošku
njegove harmonizacije i obrade postaju interpretativno zahtjevne.
Temeljita
i široka vlastita znanja s područja vokalne tehnike, harmonije,
zatim iskustva stečena kroz pedagoški rad, rad sa zborovima,
te duboko poznavanje naše glazbene baštine - sve su to elementi
koji nalaze primjenu u radovima Mo Dinka Fia. Zbog toga je i
pristup obradama dalmatinskih pjesama proveden znalački, stručno,
ali uvijek tako da izvornost napjeva, njegova glazbena i tekstovna
komponenta zadrže zvučnu ljepotu i specifičnost.
U
svakom slučaju pjevači u klapama, kao i muški zborovi dobili
su ovom zbirkom vrlo vrijednu glazbenu građu koju mogu, sigurno
s radošću koristiti. Mnoge od tih pjesama čuli smo i pamtimo
ih kao najljepše primjere klapske pjesme i to ponajprije u izvedbama
klapa Ošjak, Crnomiri, Studenac, Nostalgija, Greben. I na kraju
napomenimo i to da ova zbirka svojom obimnošću zapisa kroz dugi
vremenski period, te svojom dokumentarnošću ima osobitu i značajnu
etnomuzikološku vrijednost.
|
