|
Festival dalmatinskih klapa u Omišu napunio je 26 godina svoga
trajanja. Sve je počelo 1967. godine "u intimnim nastojanjima
amaterske spontanosti pa čak i nedoučenosti", a u želji
da se napravi otklon od folklorno-glazbene slike Dalmacije koja
se tih godina ogledala na razglednici kojom su dominirali "magarac,
gitara i Mercedes". Amaterizam je uistinu bio zaštitni
znak početka klapskog pokreta. No, uvidjevši da su vidici Festivala
dalekosežniji negoli se to u prvo vrijeme njima činilo, tvorci
Festivala polako u posao uključuju stručnjake koji su ostavili
neizbrisive tragove na ovu glazbeno-folklornu manifestaciju.
Dakako da su oni više-manje utjecali na Festival sagledavajući
njegove probleme i htijenja iz kula osobnih stručnih i umjetničkih
postulata. Bilo kako bilo, Festival dalmatinskih klapa u Omišu
uspješno je, gledajući sveukupno, 26 godina plovio našim kulturnim
prostorima. Ostavio je vidljiva traga u svim porama glazbene
svijesti kod većine ljudi južnohrvatskog podneblja pa i šire.
Imao je, priznajmo i to, naglašenih kriza. Doživljavao je opravdane
i katkada oštre prijekore. Ipak sretno je proživio djetinjstvo
koje nas je radovalo. Strepili smo nad njegovim prvim mladenačkim
danima, zapravo brinuli se o svemu što donose te godine kada
je osmišljavanje i oživotvorenje želja uvjetovano stvarnim mogućnostima.
U tim strepnjama prošli su dani njegova mladenačkog zanosa.
Imao je Festival u to vrijeme i svojih simpatija, na što uglavnom
nismo mogli utjecati. Danas, kada je već odavna punoljetan promišljamo
o njegovoj odgovornosti znatno kritičnije nego prije. Sve smo
mu manje skloni opraštati, jer njegova uloga u oblikovanju glazbenog
svijeta jednog podneblja ima danas povelik značaj. Sloga nam
ne smije biti svejedno gdje je, kako i u kolikoj mjeri usmjerena
njegova djelatnost Naprotiv, moramo se pitati koliki su njegovi
kvalitativni dometi koje je on u slanju doseći putem svojih
sadržaja - klapskih pjesama. Da li on svoje sadržaje kani sačuvati
kao kulturni geto tj. da li teži getoizaciji ili ih hoće razvijati,
oplemenjivali, oplođivati i tome slično.
Festival
živi, sam po sebi, načinom vlastitim svakom živom organizmu.
Stara odijela postaju tijesna ili su dotrajala. Duša ište nove
plodove, dakako u okvirima karaktera i poslanja. Stoga Festival
ima priliku da i dalje dozrijeva, da mu intuicija bude sve očiglednija,
da s vremenom postaje sve mudriji. Na nama je da pravilno naslućujemo
njegove pute i svrsishodno koristimo njegove mogućnosti, odnosno
sadržaje, koje je on u prilici osvjedočili. A ti sadržaji, danas,
kada Festival jedri ka sve zrelijoj dobi svoga života, kada
je na raskrižju osobnih životnih izazova, sudbinski će mu odrediti
daljnje trajanje, dinamiku, punoću, učinkovitost i vlastitost
njegove pojavnosti. Nužno je zato, kolikogod je to moguće, jasno
određenje stručnjaka spram tih sadržaja - klapskih pjesama,
u naše vrijeme i u ozračju postojećih kulturnih prilika. Ponajprije
je potrebito odrediti ih kao povijesno - socijalni odnosno kulturološki
fenomen i stoga što su glazbena obilježja dotičnih sadržaja,
u svijetlu dinamičkog određivanja folklornih sadržaja, u znatnoj
mjeri prepoznatljiva i znana širokoj kulturnoj javnosti (o njima
je razložno i podrobno u više navrata pisano).
Glede
navedenog, a kao prilog za boljitak Festivala, predočit ću osobna
temeljna stručna i umjetnička polazišta koja sam kao umjetnički
direktor Festivala dalmatinskih klapa u Omišu za 1992. godinu
tijekom pripreme i realizacije Festivala uvažavao kolikogod
je to bilo moguće. Napominjem da u svojim postavkama klapsku
pjesmu i klapu u koječemu tretiram skupno jer držim da tek zajedničkim
očitovanjem čine integralnu folklornu, kulturnu i glazbenu datost
odnosno događaj, a naposljetku zasigurno i problem koji intrigira
našu pažnju.
1.
Klapska pjesma i klapa, kao integralne glazbeno-sociološke pojave
u kojima se odražavaju faze razvoja glazbene kulture dijela
jednog naroda u ovisnosti o njegovim autohtonim geografskim
i psihološkim značajkama, su povijesne kategorije, faktičko
stanje i stvaralački proces.
2.
Shodno navedenom, kao folklorne pojave klapska pjesma i klapa
se neprestano ponovno stvaraju i razvijaju.
3.
Temeljem navedenog klapska pjesma doživljava različite promjene
u formi i glazbenom sadržaju. Isto tako i klapa doživljava metamorfoze
unutar svoga ustrojstva glede glazbenih i izvanglazbenih obilježja.
4.
Iz toga slijedi da autohtonost navedenih pojava ne treba tražiti
prvenstveno u njihovom podrijetlu već u njihovom karakteru.
5.
Stoga dalmatinskim klapskim pjesmama držimo one pjevane pjesme
koje su bez obzira na izvore iz kojih su potekle, odnosno koji
su ih oblikovali, to potvrdile (osvjedočile) načinom svoga života
među svojim nosiocima - klapama, i ugođajem koji su kadre pružiti
svojim glazbenim sadržajem bez obzira na starost i podrijetlo
napjeva.
6.
Širina pristupa klapskoj pjesmi istu ne identificira sa cjelokupnim
narodskim izričajem dalmatinskog podneblja. Pače. smatra je
samo jednim dijelom općeg glazbovanja na spomenutom području
o čemu itekako treba voditi računa. Često se klapska pjesma
poistovjećuje sa masovnim, crkvenim, pripovjednim, festivalsko-zabavnim
i drugim pjesmama s različitih mikroregija južnohrvatskog područja.
7.
Starijim klapskim pjesmama budućnost je:
a)
na koncertnom podiju koji traži od obrađivača, tj. glazbenog
stvaratelja, dobru i efektnu umjetničku obradu;
b)
na folklornim smotrama, priredbama (gdje se program ostvaruje
na pozornici) koji traže ne samo dokument vremena nego i (danas)
efektne glazbene pojave starih napjeva koji više ne odgovaraju
današnjem vremenu;
c)
u posebnom radu glazbenika; ta se mogućnost opstojanja starih
narodnih napjeva nameće sama od sebe a temelji se na činjenici
da ljudi, slušatelji i izvođači, traže od prošlosti samo ono
što mogu uklopiti u sadašnjost; tu bi glazbenici, prikladnim
harmonizacijama i obradama u kojima intervencije ne bi bile
nametljivo uočljive, učinili te napjeve lako pristupačnima šireni
krugu izvođača i slušatelja: pri tome treba imati na umu da
organizirane i stručne akcije u provođenju navedenog pod a)
i b) utječu na čovjekov ukus i glazbeno-tehnički domet te pridonose
ostvarenju većih kvaliteta pod c);
d)
u činjenici da se pojedine, samo pojedine od starijih klapskih
pjesama, i dalje slobodno prenose, da ponekad žive. postoje
i izvan koncertne pozornice i izvan programa folklorno-festivalskih
priredbi.
8.
Hvalevrijedan klapski entuzijazam počesto je prepušten sam sebi
te se temelji na voluntarizmu bez (ili nedostatne) stručne i
kulturne erudicije, lišen osobite umjetničke nadarenosti, potrebite
intuicije i širine pogleda za budućnost. Kreće se u okvirima
svojih skromnih glazbeno-kulturnih spoznajnih domašaja. Takav
entuzijazam postaje sam sebi svrhom i potrebito ga je uz dosta
opreza i znanja (jer je stekao simpatije šireg kruga amatera
- diletanata, pa i dnevnog tiska) što je moguće više otkloniti.
Ovo smatram jednim od načina izlaza kako iz regionalizma tako
i iz ispraznog folklorizma.
9.
Međutim potrebno je shvatiti entuzijazam (amatere) spomenut
pod 8). Nije uputno uvijek se direktno s njim sukobljavati.
Nužno je shvatiti njegova razmišljanja, dati mu to do znanja
i tek onda raditi na promjeni tj. poboljšanju postojećeg stanja.
10.
Činjenica je da klape pjevaju klapske napjeve u kojima je asimilirano
mnogo toga što je refleks bivstvovanja dotične skupine pjevača
u određenoj društveno-kulturnoj sredini. S druge strane istina
je da klapa preko klapske pjesme itekako sudjeluje u oblikovanju
svekolike glazbene svijesti odnosno glazbene kulture određene
mikroregije, makroregije pa najposlije u ustrojstvu dijela nacionalnog
glazbenog identiteta. Upravo radi navedenog od značaja je da
se iz dosluha između istinskih glazbenih stručnjaka i festivalske
direkcije iznjedri, dakako sve u okvirima glazbene vrste koju
gaji Festival u Omišu, takav glazbeni prinos koji će pridonijeti,
pa makar i malo, rastu svekolike glazbene kulture kod jednog
dijela Hrvala.
11.
Klapska pjesma je karakterno profilirana glazbena pojava. Ona
može biti i umjetnička pojava. Štoviše, kao takva ima prepoznatljiva
glazbena obilježja koja se predočuju, interpretiraju na prepoznatljiv,
karakterističan, osoban način (načine). Ona nije osuđena da
bude svojina samo jedne sredine, regije iz koje je poniknula
i koja ju je oblikovala. Kao samosvojna glazbena pojava podastrla
je svima koji su je voljni prezentirati.
12.
Sagledavajući klapsku pjesmu i Festival dalmatinskih klapa u
Omišu u kontekstu svekolike glazbene kulture držim da je, uz
nužan oprez, i u budućnosti "novouglazbljenim klapskim
pjesmama" - autorskim, mjesto na omiškoj pozornici u okviru
posebne večeri. Dapače doličnim prezentnim pojavama treba omogućiti
i predstavljanje u okviru natjecanja klapa. No, uvijek paziti
da ne potiru starije i novije klapske pjesme koje su oblikovale
"stroga" tradicijska obilježja. Dakle, uz dosta umješnosti
i osjećaja za mjeru treba omogućili klapama da prezentiraju
i naglašeno autorska ostvarenja - ponajprije manjih formi, dabome
ukoliko inkorporiraju glazbena obilježja vlastita tradicionalnoj
klapskoj pjesmi. Vjerujem da ovakva otvorenost Festivala ne
ugrožava tradicijsku klapsku glazbu već dapače pridonosi njezinoj
afirmaciji u svekolikoj glazbenoj umjetnosti.
U
cilju što optimalnijeg postignuća festivalskih ciljeva, u ozračju
izrečenog, neophodno je da Festival u Omišu svoju aktivnost
i nadalje osmišljava višeslojno. To znači da uz glavnu i golemu
zadaću, organiziranje i realizaciju festivalskih priredbi -
koncerata gdje nastupaju klape, ostvarenje svekolikih zamisli
ponajvećma postiže i putem:
a)
publicističke djelatnosti,
b) diskografske djelatnosti,
c) izdavačke djelatnosti te
d) popratnih festivalskih kulturnih događanja.
(Spomenute
djelatnosti i dosad nisu, uglavnom, zanemarivane; ističem da
je izdavačka djelatnost zadnjih godina poprimila značenje istinskih
kulturoloških podviga.)
Nadalje,
glede aktivnosti koje su danas najživotnije vezane za samu srž
Festivala, najaktualnije i najprječe radnje po mom sudu su:
a)
Osmisliti i ostvariti sustavan i permanentan kontakt festivalskih
stručnih suradnika s klapama tijekom cijele godine.
b) Poticati i podržavati osnivanje klapa diljem Republike Hrvatske
pa i među iseljenom Hrvatskom.
c) Ojačati, bolje osmisliti i organizirati stručni i znanstveni
rad u okviru Festivala, te ga putem znanstvenih edicija, a prvenstveno
putem Bašćinskih glasa, časopisa kojeg je inicirao sam Festival,
prezentirati kulturnoj Hrvatskoj i u inozemstvu.
d)
Večer novouglazbljenih klapskih pjesama učinili umjetnički vrjednijom,
zanimljivijom i za slušateljstvo atraktivnijom.
e) Radili na otklanjanju naglašenog problema Festivala koji
se očituje u katkada nekvalitetnoj ili neautohtonoj prezentaciji
klape putem ozvučenja. Problem nije jednostran. Uvjetuje ga
više faktora. Npr. tehnička kvaliteta ozvučenja nije primjerna.
Dobro je uočena i činjenica da je ton-majstor u mogućnosti "popravljati"
zvuk pojedinim klapama. On to i radi, ali u najboljoj namjeri
u korist kvalitete same priredbe, praveći na taj način medvjeđu
uslugu klapama kojima takove intervencije nisu potrebne (Festival
ima natjecateljski karakter).
Iz
svega podastrtog može se jasno razabrati kako čvrsto vjerujem
da se temeljna zadaća Festivala ne bi trebala očitovati, prvo
i samo, u htijenju za predočenjem klapskih pjesama i klapa kao
dokumenta jednog prošlog vremena. To bi bila velika šteta s
obzirom na uloženu snagu emocija, s obzirom na goleme kreativne
impulse koje mnoštvo, upravo jedna cijela armija pjevača amatera,
pretače u glazbeni izričaj nama prepoznatljiv u klapskoj pjesmi.
Utaman bi bio utrošen veliki dio životne aktivnosti ovoga našeg
kulturnog pokreta. Petrificirati u tom smislu klapske pjesme
i klapu značilo bi i maćehinski odnos prema stvaralaštvu ovovremenih
pjevača koji klapske napjeve nose i promiču. Značilo bi to ignorirati
poželjni ali i neizbježni suodnos ovovremenih klapa te starijih
i novijih klapskih pjesama koje tek u zajedničkom odnošaju podastiru
ono što je jednom za sva vremena, htjeli mi to ili ne, nemoguće
sveobuhvatno definirati - klapsku pjesmu i klapu. Naime, tradicija
je, što je znana činjenica, dinamička kategorija. Dakle, sudim
da ne treba praviti Festival koji bi prvenstveno crpio uzorke
za muzej iako je sigurno da će mnogi tamo i završiti. Ne smijemo
biti hotimice glazbeni arheolozi, to će nam budućnost ionako
sama nametnuti. Treba osmišljavati Festival koji bi prilagao
glazbene sadržaje ponajprije kao temelj za nove i, daj Bože,
bogatije, veće umjetničke uzlete. Treba praviti Festival gdje
bi se uz ostalo učilo umjetnosti, a ne da se radi samog Festivala
smatramo boljim u lokalnim prosječnostima. Svaki radni korak
unutar Festivala mora biti promišljen kako bi bio rezultat želje
za stupnjem više u kvaliteti glazbene kulture naroda koji s
nama dijeli sudbinu klapske pjesme. Ukratko rečeno: smatram
kako treba raditi u korist rasta glazbene kulture kroz promicanje
i očuvanje tradicijskih vrijednosti klapske pjesme podjednako
ako ne i više negoli na očuvanju klapske pjesme kao spomenika
kulture. Otuda i potreba biti znanstveno i umjetnički trezven
i objektivan u tretiranju postojećih i mogućih festivalskih
sadržaja. Nameće nam se nužnost otvorenog demistificiranja tobožnjih
vrijednosti gdje god za to ima opravdanih razloga, razotkrivanja
postojećih i možebitnih apsurdnosti "klapskih" glazbenih
trendova u okviru samog Festivala u Omišu a i izvan njega. Moramo
imati "pravu sliku", nepristrano i utemeljeno saznanje
(znanstveno i umjetničko) o tome gdje počinju i dokle sežu mogućnosti,
prvotno, a i nadalje uglavnom, folklornih pojava o kojima je
riječ. Naime, romantičarski zanos, skoro podjednako kao i hostilni
odnos prema Festivalu, i kao neznanje otežava oslobađanje i
razvoj potencijalnih društvenih, kulturoloških i glazbenih vrijednosti
koje kumulira Festival dalmatinskih klapa u Omišu.
|
