|
Treći Zbornik dalmatinskih klapskih pjesama izvedenih na festivalima
u Omišu od 1987. do 1991. i novih skladbi od 1968. do 1991.
godine sastavio je i priredio
dr. Nikola Buble, poznati etnomuzikolog, višegodišnji glazbeni
voditelj klape Trogir i član Ocjenjivačkog suda, a danas i umjetnički
direktor Festivala dalmatinskih klapa u Omišu. Lekturu i analizu
tekstova pjesama obavio je dr. Drago Šimundža. Izdavač Zbornika
je Festival dalmatinskih klapa u Omišu, Omiš 1992.
Uz
uvodne riječi predstavnika direkcije Festivala i direktora Centra
za kulturu Omiš, prof. Mihovila Popovca, ova vrijedna knjiga
sastoji se od tri veća sastavna dijela.
Prvi
dio Zbornika predstavlja popratna analitička studija sastavljača
Zbornika, N. Buble, pod naslovom "O klapskim pjesmama sa
omiških festivala sabranih u ovom Zborniku" uz 10 tabelarnih
pregleda. U odnosu na prethodna dva Zbornika (I-1979, II-1991.)
treći svezak pored klapskih pjesama izvedenih na izbornim večerima
u konkurenciji tradicionalnih klapskih pjesama (1987.-1991.)
donosi i opširan izbor novouglazbljenih klapskih pjesama, izvedenih
na omiškim festivalima od 1968. do 1991- koji zahvaća otprilike
polovicu sveukupnog gradiva u trećem svesku. Pored pjesama koje
su imale svoju praizvedbu na omiškim festivalima u okviru večeri
novouglazbljenih dalmatinskih klapskih pjesama - i nakon toga
prema propozicijama Festivala bile izvedene na kasnijim festivalima
na izbornim večerima u konkurenciji tradicionalnih dalmatinskih
klapskih pjesama - Buble je kao sastavljač trećeg Zbornika sam
izabrao i uvrstio u taj svezak još 40 novouglazbljenih pjesama
prema dva svoja kriterija. Prvi je vrijednost skladbe kao glazbenog
djela, drugi je posebnost skladbe s obzirom na skladateljevo
stajalište o izvoru i obilježjima dalmatinske klapske pjesme,
kao i o folklornom glazbenom izričaju s obzirom na glazbene
pojave svojstvene našem vremenu. Karakteristično je tla se glazbene
osobine tradicionalnih dalmatinskih klapskih pjesama više ne
ističu kao jedan od osnovnih kriterija.
Na
festivalima u Omišu (osim 1967. i 1989. godine) bilo je izvedeno
ukupno 280 novouglazbljenih klapskih pjesama. Iz njih Buble
prema svom vlastitom izboru izdvaja 65 pjesama-skladbi i donosi
njihov popis uz navedbu rednog broja festivala, te imena skladatelja
i autora tekstova.
Zatim
navodi popis vrsti napjeva klapskih pjesama objavljenih u trećem
Zborniku prema klasifikaciji utvrđenoj u prvom i ponešto dopunjenoj
u drugom i trećem Zborniku. Tu je klasifikacija prema načinu
oblikovanja napjeva nakon koje slijede rezultati analiza prema
glazbenim i izvanglazbenim osobinama napjeva, prikazani na popratnim
tabelarnim pregledima. Posebno daje popise melografa napjeva,
kazivača, mjesta u kojima je zapisan melografski materijal,
harmonizatora, obrađivača i skladatelja napjeva te autora tekstova
pjesama objavljenih u trećem Zborniku.
Tablica
IX donosi popis mjesta iz kojih su klape nastupile na festivalima
od 1987. do 1991, tablica X popis klapa sudionica i njihovih
glazbenih voditelja od 21. do 25. Festivala. Sve snimke napjeva
za koje nije bilo partitura transkribirao je sastavljač Zbornika
N. Buble. On je analizirao i sve objavljene napjeve.
U
drugom dijelu Zbornika nakon abecednog popisa svih pjesama ovoga
sveska neposredno pred redanje notnih zapisa napjeva i tekstova
pojedinih pjesama izložena su objašnjenja znakova za pojedine
podatke uz pjesme: za redni broj festivala na kojem je izvedena
pjesma i ime klape koja je izvela dotičnu pjesmu, za ime zapisivača
napjeva i teksta, za ime kazivača napjeva i teksta, mjesto i
godinu zapisa, ime harmonizatora, obrađivača, odnosno skladatelja
priloženog napjeva/skladbe. Drugu skupina podataka kazuje o
vrsti napjeva i načinu oblikovanja napjeva, daje posebne napomene,
izvješćuje o načinu oblikovanja stihova i objašnjava manje poznate
riječi.
Gradivo
trećeg Zbornika, tj. 116 notnih zapisa i tekstova pjesama izloženo
je vrlo pregledno. Primijetili bismo samo da su notni zapisi
kaligrafirani previše široko, tako da notni zapisi relativno
kratkih napjeva obuhvaćaju tri stranice, a notni zapisi pojedinih
novouglazbljenih pjesama i desetak stranica.
U
vrlo raznolikoj i zanimljivoj građi nalazimo i poneke nedostatke.
Tako npr. uz notne zapise pjesama br. 14, 22, 24, 31, 32, i
92 nema oznake za tempo izvedbe; u obrazloženjima manje poznatih
riječi uz pojedine pjesme nedostaje obrazloženje poneke riječi
(npr. surgadina u pjesmi br. 1, saloča u br. 14, lumaca bumba
u br. 31). U pjesmi br. 92 u prvom je stihu greškom napisano
"A ti, divojko šaljiva (!)" što je pogrešno navedeno
i u naslovu te pjesme. Umjesto šaljiva mora biti šegljiva (tj.
nestašna, prpošna) kako to piše u Zoranićevim "Planinama"
iz 1536. godine gdje pastiri pjevaju u zuk (tj. prema napjevu)
pjesme "A ti, divojko šegljiva", kako to piše i u
zadarskom rukopisu iz početka 17. stoljeća koji sadrži i čitav
tekst te pjesme (usp. Maja Bošković-Stulli, "Usmena književnost",
u knjizi Povijest hrvatske književnosti, knj. l, Zagreb, 1978.,
str. 167.-168. - kao i Josip Horvat, Kultura Hrvata kroz 1000
godina, II. izdanje, Zagreb, 1939-, str. 191.-192.). U objavljenom
tekstu pjesme br. 92 ispušteno je 7 završnih stihova prema kojima
se divojka i junak nisu rano probudili nego "svu su se
noćcu jigrali / a pak su zoru zaspali".
Treći
dio Zbornika sadrži drugu popratnu studiju N. Buble pod naslovom
"Klapska pjesma, klapa i 25 godina Festivala dalmatinskih
klapa u Omišu". Poput svoje popratne rasprave u drugom
Zborniku obrazlaže naziv klapska pjesma, izlaže njezina glazbena
obilježja i izvore, upozorava na klapu kao tradicionalnu folklornu
pojavu ali i na sastav i/osobine suvremene festivalske klape.
Zatim iznosi vrlo korisne detaljno prikupljene podatke o klapskim
pjesmama na festivalima od 196? do 1991- godine. Tu je abecedni
popis svih 612 pjesama objavljenih u tri Zbornika. Potanje se
navode sve vrste i suvrstice napjeva dalmatinskih klupskih pjesama
i načini oblikovanja njihovih napjeva, kao i pregled rezultata
klasifikacije čitavog gradiva iz proteklih 25 godina, izražen
u postocima. Tako dalmatinske tradicionalne klapske pjesme obuhvaćaju
33,5 posto, novouglazbljene dalmatinske klapske pjesme 14.6
posto, dok ostalo gradivo predstavlja različite druge vrste
dalmatinskih klapskih pjesama.
U
priloženim tabelarnim pregledima nalazimo popis skladatelja
novouglazbljenih pjesama uz navedbu broja izvedenih skladbi,
uz to i takav popis autora tekstova pjesama. Tablica XIII izlaže
popis nagrađenih skladbi od drugog do 25. Festivala (uz navedbu
autora, broja festivala i vrste nagrade), tablica XV nagrađene
klape u konkurenciji izvođenja tradicionalnih klapskih pjesama.
Vrlo je informativan popis klapa sudionica pojedinih Festivala
uz navođenje glazbenog voditelja klape i mjesta u kojem klapa
djeluje. Tablica XVI navodi mjesta iz kojih su klape nastupale
na festivalima (iz Splita čak 33 klape). Zbornik donosi i popis
predsjednika/direktora svih dosadašnjih Festivala, njihovih
umjetničkih voditelja, kao i članova festivalskih stručnih ocjenjivačkih
sudova. Prvi i treći dio knjige donose i opsežne sažetke na
engleskom jeziku.
Mnoštvo
iznesenih podataka o trećem Zborniku samo je prvi, informativni
stupanj u upoznavanju te veoma značajne publikacije. Zbornik
će živjeti prije svega kao neophodni priručnik glazbenim voditeljima
klapa, ali i svim drugima koje zanima dalmatinska klapska pjesma.
Nakon svih postignutih dostignuća u proteklih 25 godina kojima
se možemo s pravom ponositi, otvaraju se nova pitanja u pogledu
budućih međusobnih odnosa dalmatinskih tradicionalnih klapskih
pjesama i novih, vrlo raznolikih i zanimljivih oblika novouglazbljenih
skladbi od kojih su poneke klapske samo svojim naglašenim lirskim
ugođajem te malim vokalnim izvođačkim sastavom. Svijest o takvom
stanju kao da poziva na traženje novih mogućnosti razvoja i
preoblikovanja dalmatinske klapske pjesme, a tu svijest podstiču
upravo spoznaje koje nam - ponekad i indirektno - posreduju
upoznavanje, proučavanje i doživljavanje izvedbi gradiva trećeg
Zbornika dalmatinskih klapskih pjesama i novih skladbi, izvedenih
na Festivalima u Omišu.
|