Zlata jemaš, dare primaš,
sve ča jočin upitaš!
Ma 'no s čin s srce rani,
rad' čega su ovi dani
tega višje, višje nimaš!“
Govoru da sve blidija
iz dan u dan jesi;
Falše luše, braćoljete,
sve rećine i korpete
skritin suzan resiš!
A mogla si na rukan mi
ka krajica da proživiš;
Do po vika do prid raku
siromaji ka ča i ja
iz justi bi ti čuli svaku:
„Fala ti na jubavi
i manistri
na pjuvaku.“
|