Smilje brala lipa Mara,
smilje brala lipa Mara
di je brala tu je zaspala.
K njoj dolazi mlado momče
budilo bi – grihota je,
ljubilo bi – sramota je!
Nit je budi, nit je ljubi
neg joj bere kitu smilja
pa joj meće niz nidarca.
Kad se Mara probudila,
oko sebe pogledala,
nikog nije opazila.
|