| |
Sjela djeva na kamen studeni,
faculet u ruci držala,
pa je s njime glavu omotala
i pod njime gorko plakala.
„Kako moreš takva srca biti,
mene mladu, tužnu ostavit?
najvirnija ja san tebi bila,
samo tebe ja san jubila.
Druga djeva tebe neće jubit,
nit ćeš s drugom moći sritan bit,
jer zbog tebe ja ću suze liti,
nesritno do groba jubiti“.
|
|