| |
Sve je sakrija mrak,
kale su postale škure,
s klapom dolazim ja,
jedino misec sja.
Kod balature te škure,
sad ni nas briga za ure
ča prema zori se žure
i brzo nose dan.
Ja pivan tebi serenadu,
najlipju pismu mom gradu,
neka ti lak bude san.
Daj mi s ponistre znak,
u ove prikasne ure,
kala zbonit će sva
pismom ča jubav zna.
Kod balature te škure,
sad ni nas briga za ure
ča prema zori se žure
i brzo nose dan.
Ja pivan tebi serenadu,
najlipju pismu mom gradu,
neka ti lak bude san.
|
|