| |
Moja jube, moj golube!
Ka' san poša, ti si rekla:
„A ti pojdi ko ti more,
ja ću sama nosit brime,
tvoje dite, tvoje ime
i u suzan topit vrime.
Moj Marine.“
Moja jube, moj golube!
Rekla si mi ako pojden:
„Ko će tvoju robu krpit,
i mižeriju s tobon trpit,
a mi ćemo ovod patit.
Oćeš li se i živ vratit?
Moj Marine.“
Moja jube, moj golube!
Ča si rekla, sve ti vaja.
'Ko bi voli siromaja?
nevojne su ovod noći,
prazne noći prez pokoja.
Nije ovo jubav tvoja.
Jube moja!
|
|