| |
Kolika je o' Murtera vala
tolik' bi ti listak napisala,
a sve, dragi, o našoj jubavi
koju neću nikad zaboravit.
da znaš, dragi, koliko te volin,
kako srce za tobon me boli,
meni ura ni časa ne projde
da mi dragi na pamet ne dojde.
ti razgledaj pogled oka moga
pa ćeš doznat volin li drugoga,
dirnut ćete moje oko plavo
baš u srce na me zaboravno.
od masline lišće ne otpada
naša jubav nikad ne propada.
Naša jubav tvrđa je neg' kamen,
ne more nas rastavit ni plamen.
|
|