| |
Moja kaleta je tisna,
ma je lipja vengo Londra,
nima sunca, nima arje,
ali jema moju jubav.
Cvića samo u pitare
tiramoli vežu skale,
a murtila i lancuni
lipo rese moju kalu.
Kaleto moja draga,
volin te više od sunca,
niz tebe san vozija karet
na balinjere i uz tebe gura
kolo od barila.
Kaletica moja mala,
za me ništa lipšeg nima,
kad se sitin mladih dana
svaki kamen ništo priča.
|
|