Dobra večer, stara majko,
di je tvoja lipa kći?
Tri godine dana,
da je zakopana
moja mila Ančica.
Kad ja pojdoh malo niže
i ugledam njezin grob.
Tri bora zelena,
to je uspomena
moje mile Ančice.
Ustaj Anko, ustaj zlato,
progovori jednu rič!
Ja bi ti ustala
kad bi živa bila,
al' je teška zemljica.
|