More nas od škoji dili
i bez nas je pusta vala
ka' da smo za život cili
pobigli sa parangala.
Sad smo ovdi usrid grada
ni u kupe, ni u špade
iza đige sunce pada,
gušt svoj gube marinade.
Svi ti dani tako falši
na krivu su pošli bandu,
tek se dikod skupe naši
u konobi na bevandu.
I poteče nika pisma
i zadrće kala tisnap
pa se pije, sve po jusku
pa se piva, po bodulsku!
Pamtimo još tepla juga
poslin podne, isprid kina,
sad ka' da se s nama ruga,
život igra berekina.
Sve to lipo če se praši,
briše vrime ka pinelon,
pripoznat se mogu naši
po starinski sa' lumbrelon.
Svi ti dani tako falši
na krivu su pošli bandu,
tek se dikod skupe naši
u konobi na bevandu.
I poteče nika pisma
i zadrće kala tisnap
pa se pije, sve po jusku
pa se piva, po bodulsku!
|