Osobnost LJUBE STIPIŠIĆA sadržana je u mnogo riječi: skladatelj, pjesnik, melograf, sakupljač narodnog blaga širokog spektra, slikar, dirigent, voditelj klapa, organizator, obrađivač, producent..., i tko zna da li baš tim redom? Kao skladatelj i obrađivač vezan je gotovo isključivo za vokalno i dalmatinsko.

Rukopis mu je sasvim osebujan, iako duboko povezan s klapskom i pučkom crkvenom tradicijom svoga kraja. Rezultat je uvijek tako neobičan takon eobičan da kod Stipišića imate dojam da je arhaičniji odarhaičnog, izvorniji od izvornog i iskonskiji od iskonskog.

Bojan Pogrmilović

Stipišić, Ljubo (Split, 1938) melograf, aranžer, skladatelj, dirigent. Glazbu je učio kod J. Zjačića i S. Bombardellija u Splitu. Sklada pretežito vokalnu glazbu za klape i zborove, koja se najviše temelji na starogradskoj folklornoj baštini koralnog podrijetla (ciklus Intrade). Ogledao se u većim vokalnim oblicima (kantata Zaplakalo dite na žudinski kanat, Dignite barjak za neznane i male, Hrvatska suita, oratorij Matija Ivanić, Kalvarija, Misa Croatie redivivae, I rič se čovikom učini). Kao melograf zabilježio je više stotina dalmatinskih pučkih napjeva, čime je pridonio njihovoj reafirmaciji. Istakao se kao besprijekorni voditelj klapa (Jeka Jadrana, Oktet DC, Kantaduri, Trogir, Vokalisti Salone). Piše čakavsku poeziju, stvarajući vlastiti leksik na temeljima tradicije. Svoje čakavske pjesme objavio je u knjizi Delmatiana (1988).

Utemeljitelj je časopisa Bašćinski glasi (Omiš, 1991), glazbene edicije Leut. Utemeljitelj je (ili suutemeljitelj) Festivala dalmatinskih klapa, Solinske ljetne priredbe, Sučuračka prikazanja, Smotra dalmatinskih klapa na Klisu, Susreti dalmatinskih klapa Sudamja, Korizmeno glagoljaško tradicionalno pučko pjevanje u Velikom tjednu Puče moj, Pasionske baštine.

Dobitnik je Nagrade grada Splita (1985, 1993), Nagrade grada Solina za životno djelo (1996), Nagrade županije Splitsko-dalmatinske za životno djelo (1997), odličja Reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića (1997).

Maestro Ljubo Stipišić u trenutku primitka priznanja Omiška stina, 21. srpnja 2000.