Neke mi od njih odzvanjaju u pamćenju iz najranijeg djetinjstva na Guvnu i Zlinjanima u Blatu, u hvarskim jutrima na povratku ribara i večerima na Mandraču, ili u điru na Stradunu, Pilama i Gradcu u skladnom tihom pjevanju dubrovačkih klapa. A mnoge su uspomene na divne susrete s kazivačima i prijateljima u njihovim domovima po selima i gradovima, pa svima koji su na bilo koji način pripomogli u mojim nastojanjima najsrdačnije zahvaljujem.

Dinko Fio

Gospodin Dinko Fio je jedan od naših prvih i rijetkih, uistinu stručnih, melografa tijekom (od 1943.) i poslije II. svjetskog rata. Nadalje, ovaj briljantni zborovođa navlastito dječjih zborova, priređivač (harmonizator, obrađivač) i skladatelj za dalmatinske skupine pjevača tzv. klape i mješovite pjevačke zborove, glazbeni pedagog, vrsni znalac vokalne tehnike glede očitovanja djela klasične zborske literature, a posebice folklornih napjeva s područja naše domovine... glazbenik po rođenju i stručnjak po edukaciji, nikada u svojem glazbenom opusu nije školnički suhoparan, egzaktan. Dapače, uočljivo je razigran, neuobičajeno životan, ponegdje i oduševljeno zanesen, ali uvijek onoliko jasan koliko je to potrebno, onoliko izražajan koliko je to moralo biti, ponekad (u svojim skladbama) u sjeni folklornog, a ipak nazočan u tolikoj mjeri da na temeljima tradicije gradi svoj osobiti prepoznatljivi glazbeno-umjetnički izričaj. Fio, hvarski Korčulanin, s mjestom boravka u Zagrebu, s nervom iskusna meštra, a istovremeno i dječačkog optimizma, podastro nam je, ponajčešće tijekom svog plodonosnog produktivnog umjetničkog rada, harmonizacije i obrade i vlastite skladbe kao akvarele, gdje znalački korištene boje potcrtavaju atmosferu čežnje.

(Izvadak iz "BIOGRAFIJE", dr. Nikola Buble)

Veliki maestro umro je u Zagrebu u 87. godini života 3. studenog 2011. godine