SVEČANO OTKRIVENA SKULPTURA «KLAPA»
STANISLAVA BAVČEVIĆA

Festival dalmatinskih klapa Omiš  i Studenac CBA u četvrtak, 3. srpnja 2008. godine svečano su otkrili skulpturu „Klapa“ ispred Prodajnog centra Studenac u Omišu.

Skulptura "KLAPA"

Na samom ulazu grad Omiš tada dobiva vizuru svog najpoznatijeg zaštitnog znaka, jedan neobičan spomenik iz ruku kipara Stanislava Bavčevića, koji otkriva jednostavnost i veličanstvenost klapske pjesme.

Skulptura se sastoji od pet klapskih pjevača izrađenih od inoksa koji stoje u zagrljeni u blagom luku. Njihova visina (oko 2.2.m) sugerira njihovu veličinu. Veći su od prosječnih ljudi - važni su. Važni i Omišu i svijetu. Postament na kojem stoje nije samo skica pozornice već i nešto više od toga jer na njemu piše tekst svečane pjesme ovog i malog i velikog grada (“Dok Cetina teče uvik će nas biti. Čvrsti smo ka stina, dragi Bog nas štiti.”). Lica i figure pjevača  su pojednostavljene jer pripadaju svakoj klapi koja je Omiš učinila najvažnijim klapskim gradom na svijetu.
Kao i svako umjetničko djelo koje je dobro promišljeno – ni ovo ne ostavlja puno mjesta slučajnosti. Materijal od kojeg je skulptura izrađena (inox) sugerira modernost i vječnost. Nije li to upravo ono što Festival dalmatinskih klapa u Omišu iz godine u godinu nastoji postići sa klapskom pjesmom?

Što autor kaže o svom djelu?
Glas, onaj izvorni, pučki, spontani, dar od Boga što odzvanja kaletama, mandraćima, balaturama, konobama… tamo gdje je posao ustuknuo pred dušom i emocijama. Zabruji klapa u iskrenosti spokoja napornog dana, da razgali, da ziba, da nadoji duše slušaoca.
I netko se sjeti da to ponudi svima, da nagradi, da prikupi… a taj netko je Omiš… dosta davno, do danas i sutra.
Odlučili mu se odužiti pivači, melografi, skladatelji, pjesnici i oni „mali“ velike duše da se zna i ne zaboravi u vječnom materijalu i osmislili klapu na diku ćaći Omišu i materi što je podojila slavuje ovog fenomena suglasja.
Neka svi zastanu i spoznaju!
Ovo je klapa, ovo je Omiš, ovo nam je dar Božji na izvoru klapske pisme i na ušću legendarne nam Cetine.
S. Bavčević